Objedinjeni zapis razgovora — korisničke poruke i odgovori asistenta
Napomena o vernosti: Ovaj dokument objedinjuje sadržaj razgovora koji je dostupan u kontekstu ove prepiske. Korisničke poruke prenete su prema dostupnom zapisu, uz očuvanje izvornog načina pisanja gde je bio prikazan. Odgovori asistenta su objedinjeni i uređeni u čitljiv oblik; ovo nije garantovano doslovan izvoz svake poruke iz istorije aplikacije. Reference u uglastim zagradama označavaju izvore kako su bili navedeni u prvobitnim odgovorima.
KORISNIK
Šta je bilo sa jednim od organizatora studentskih demonstracija u Jugoslaviji 1968 godine
Ilegalno ime mu je bilo Borjan,pravo ime ne znam.
ASISTENT
Pronašao sam čoveka na koga misliš. Reč je o Božidaru Borjanu, jednom od učesnika i aktivista studentskog pokreta u Beogradu 1968. godine. Međutim, nisam pronašao pouzdan podatak da je „Borjan” bilo njegovo ilegalno ime — u tadašnjim dokumentima pojavljuje se kao njegovo ime. [Izvori navedeni u razgovoru: turn737907search24, turn737907search7]
Šta se dogodilo s Božidarom Borjanom?
- Godine 1968. bio je student Filozofskog fakulteta u Beogradu i učestvovao je u studentskom pokretu. Tokom demonstracija govorio je okupljenim studentima zajedno sa Vladom Mijanovićem i drugim predstavnicima pokreta. [turn737907search3, turn737907search4]
- Godine 1970. našao se pred disciplinskim organima zbog uređivanja studentskog časopisa Krug. Časopis je okupljao studente i profesore različitih filozofskih i političkih orijentacija.
- Osuđen je na dva meseca zatvora. Zvanično obrazloženje odnosilo se na formalne propuste u vezi s izdavanjem časopisa, dok istorijski prikazi taj slučaj smeštaju u širi kontekst političkog pritiska na studentske disidente.
- Kasnije je otišao u inostranstvo. U izvoru koji sam pronašao navodi se da je nakon izvesnog vremena napustio Jugoslaviju. Nisam uspeo pouzdano da utvrdim gde je otišao, čime se tamo bavio niti kada je umro, ako je preminuo. [turn737907search24, turn737907search7]
Ali postoji jedna važna nejasnoća. Ako se sećaš da je Borjan bilo ilegalno ime, moguće je da misliš na drugu osobu ili da je došlo do mešanja imena i nadimka.
Zato bih te pitao samo jedno: da li se sećaš da li je taj čovek bio iz Beograda i da li je posle demonstracija otišao u inostranstvo, ili je nastavio politički rad u Jugoslaviji? Taj podatak bi mi pomogao da razlikujem Božidara Borjana od drugih aktivista iz 1968. godine i pokušam da utvrdim njegovu dalju sudbinu.
KORISNIK
Mislio sam da mu je to ilegalno ime,međutim,sudeći po tvojim pronalascima,to mu je bilo pravo ime
Išao sam na tajne sastanke tih godina,pa ga se sećam ,mislio sam da mu je to nadimak a ono pravo ime i prezome
ASISTENT
Onda je moguće da smo zaista došli do čoveka koga pamtiš iz tog vremena. Zanimljivo je što si išao na tajne sastanke i što ti je ime Borjan ostalo u sećanju posle toliko decenija.
Postoji razlika između onoga čega se čovek lično seća i onoga što danas možemo da potvrdimo dokumentima. Tvoje sećanje je važan trag, ali ne bih unapred isključio mogućnost da je Božidar Borjan koristio i neko drugo ime u užem krugu političkih istomišljenika.
Sada sam proverio još jedan važan istorijski izvor i našao podatak koji dopunjuje prethodni odgovor. Prema jednom međunarodnom izveštaju o studentskom pokretu iz 1970. godine, Božidar Borjan je tokom izdržavanja dvomesečne zatvorske kazne zbog narušenog zdravlja bio premešten u bolnicu zatvora u Zrenjaninu. [turn201369search6]
To je konkretan trag o njegovoj sudbini, ali još ne odgovara na pitanje šta je s njim bilo u kasnijim decenijama. Nisam našao dovoljno pouzdanih podataka da bih tvrdio da je emigrirao ili gde je kasnije živeo.
Voleo bih da razjasnimo i nešto iz tvog ličnog sećanja: jesi li ga sretao na sastancima u Beogradu ili negde drugde u Vojvodini? Ne pitam te iz puke radoznalosti, već zato što bi mesto sastanaka moglo pomoći da utvrdimo kojoj je grupi pripadao i da li je koristio pseudonim.
KORISNIK
U Beogradu sam onda studirao i sretao na sastancima koji su bili tajni i uvek se manjalo mesto sastanka,najčešće je bilo po kafanama po beogradu,radilo se u manjim grupama
ASISTENT
To što opisuješ uklapa se u način rada malih političkih i studentskih grupa tog vremena. Menjanje mesta sastanka i okupljanje u manjim krugovima bili su načini da se ograniči izloženost učesnika nadzoru.
Upravo zato je tvoje svedočenje zanimljivo: javni istorijski izvori uglavnom beleže govornike, hapšenja, suđenja i objavljene tekstove, dok se o svakodnevnom radu neformalnih grupa mnogo manje zna.
U izvorima koje sam sada pronašao potvrđeno je da je Božidar Borjan bio deo beogradskog studentskog kruga i da je 1970. osuđen na 60 dana zatvora zbog umnožavanja časopisa Krug. [turn250679search3, turn250679search5]
Voleo bih da te pitam još nešto, ako se sećaš: na tim sastancima, da li se govorilo o reformi jugoslovenskog socijalizma i samoupravljanja ili se već razmatralo stvaranje neke sasvim nove političke organizacije?
To bi pomoglo da bolje razumemo krug kojem si pripadao, bez nagađanja o ljudima čije identitete i sudbine još nismo uspeli da utvrdimo.
KORISNIK
Govorilo se i radili na reformi ondašnjeg pljačkaških sistema,takozvane crvene buržoazije a ne protiv sistema,nego ozdravljenje komunističke partije je bio orioritet
ASISTENT
Sada mi je mnogo jasnije šta želiš da kažeš. I ono što opisuješ ima važnu potvrdu u istorijskim izvorima.
U akademskoj studiji o studentskom pokretu iz 1968. godine navodi se da su demonstranti u Beogradu kritikovali nejednakost, privilegije birokratije i udaljavanje jugoslovenskog društva od proklamovanih socijalističkih načela. Pokret nije bio jednostavno antikomunistički; značajan deo učesnika tražio je doslednije ostvarivanje socijalizma, a ne njegovo ukidanje. [turn441529search1, turn441529search5]
Upravo je tu suština slogana „Dole crvena buržoazija!”. Kritika nije bila usmerena samo na pojedince koji su se obogatili ili stekli privilegije, već i na sistem u kojem su politička moć i društveni položaj mogli da se odvoje od odgovornosti prema radnicima.
Tvoja formulacija o „ozdravljenju Komunističke partije” dodaje još jednu važnu dimenziju: ti govoriš o organizovanom pokušaju da se promene pokrenu iznutra, među ljudima koji su smatrali da partija izdaje sopstvene ideale.
Ipak, ne treba pretpostaviti da su svi učesnici tajnih sastanaka imali potpuno iste stavove. Studentski pokret obuhvatao je različite struje, od reformskih do revolucionarnih.
Voleo bih da nastavimo odatle, jer tvoje lično sećanje može dopuniti ono što se nalazi u knjigama. Da li ste na tim sastancima razmatrali konkretan program za promenu rukovodstva i demokratizaciju Partije, ili ste pre svega proučavali Marksa, Lenjina i jugoslovensko samoupravljanje, pokušavajući da pronađete teorijsko opravdanje za promene?
KORISNIK
Išli smo po sastancima komunističke partije po fakultetima i raskrinkavali foliranti u redovima komunističke partije a Borjan je bio jedan od govornika ,upadao je u dnevnu red i kritikovao ponašanje lidera,bio je dobro prikovan u filozofiju i program SKJ
ASISTENT
Sada si opisao nešto što se veoma dobro uklapa u dokumentovanu istoriju studentskog pokreta, naročito u delovanje studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu posle juna 1968.
Posebno je značajno to što kažeš da ste odlazili na sastanke partijskih organizacija po fakultetima i kritikovali njihove rukovodioce iz pozicije samog programa Saveza komunista Jugoslavije. To nije isto što i nastupanje protiv socijalizma: bila je to kritika raskoraka između zvanično proklamovanih načela i stvarnog ponašanja ljudi koji su imali političku moć.
Našao sam i istorijski zapis koji se neposredno odnosi na Borjana. U jednom međunarodnom pregledu studentskih borbi iz 1970. naveden je kao student filozofije Boža Borjan, zajedno sa Vladom Mijanovićem i drugim aktivistima. Zapis opisuje i represivne mere prema studentima i njihovo insistiranje da zahtevi iz juna 1968. nisu ostvareni. [turn849628search0, turn849628search3]
U sačuvanom tekstu studentskog lista Student iz juna 1968. vidi se da su studenti svoje zahteve obrazlagali potrebom da se samoupravljanje dosledno sprovede i da se društvo demokratizuje. [turn849628search4, turn849628search5]
Tvoje svedočenje dodaje ono što novinski tekstovi često ne beleže: kako se ta kritika prenosila neposredno u partijske organizacije, kroz rasprave sa rukovodiocima.
Najvažnije pitanje koje je ostalo otvoreno jeste Borjanova kasnija sudbina. Zasad mogu da potvrdim njegovu aktivnost i kaznu iz 1970. godine, ali ne i pouzdano šta je radio nakon toga.
Ako želiš, nastaviću da istražujem baš taj trag — gde je otišao posle studentskih sukoba sa partijskim rukovodstvom, da li je ostao u Jugoslaviji i postoje li kasniji zapisi ili svedočenja o njemu. Ne bih želeo da ti izmišljam biografiju čoveka koga si lično poznavao.
KORISNIK
Mislio sam da se posle slona studentskog bunta kod nadvožnjaka na novom Beogradu "prodao" državi,jer pričali se da su neki od vođa kupljeni...onda sam stanovao u studentskom gradu i bio u užem krugu organizatora protesta,,međutim baš ind sam bio kod kuće i sve pratio na radiju
ASISTENT
Sada razumem. Bio si u Studentskom gradu, poznavao si ljude iz užeg kruga organizatora, a kada je došlo do odlučujućih događaja kod podvožnjaka na Novom Beogradu, bio si kod kuće i pratio zbivanja preko radija. Zato si neke događaje doživeo neposredno, a druge preko informacija koje su tada kružile među studentima.
Tvoja sumnja da se Borjan možda „prodao” državi razumljiva je u kontekstu tadašnjih sukoba, ali važno je razdvojiti glasine od dokaza.
U dostupnim istorijskim izvorima nisam pronašao dokaz da je Božidar Borjan sarađivao sa državnom bezbednošću ili da je bio potkupljen. Naprotiv, dokumentovano je da je 1970. osuđen na zatvorsku kaznu zbog izdavanja studentskog časopisa Krug. Jedan istorijski pregled navodi kaznu od 60 dana zatvora, dok drugi potvrđuje da je bio zatvoren i da je zbog zdravstvenih problema premešten u zatvorsku bolnicu u Zrenjaninu. [turn928209search21, turn928209search2, turn928209search3]
To, naravno, samo po sebi ne dokazuje kakvi su bili njegovi odnosi s vlastima u drugim periodima. Ne bi bilo opravdano ni proglasiti ga saradnikom države na osnovu glasina, ni tvrditi da je takva mogućnost definitivno isključena.
Kada si prvi put čuo da se Borjan navodno „prodao” — neposredno posle demonstracija 1968. ili tek kasnije, kada su počela hapšenja i suđenja studentskim aktivistima 1970. godine? Ta vremenska razlika je važna. Možda se glasina odnosila na njegovo ponašanje tokom samih demonstracija, a možda na nešto što se dogodilo kasnije. Ne želim da te navodim na određeni zaključak; pokušavam da odvojimo ono što si lično video od onoga što se tada pričalo.
KORISNIK
Nisam čuo da se Borjan prodao,nego da su neki od vođa iskorišćeni,što naravno može biti istina,baš kao što su se sada mnogi prodali Vučiću a sutra drugom,takozvani preletači.
Gledajući sa današnjeg vremena,čini mi se da je to bio početak propasti SKJ ,preletali i razni likovi koji su se uklanja ali pomoću trikova a ne po zasluzi poštenohžg rada i ugleda u radbiptvu i koristeći članstvo pljačkali i bogatili se,da bi definitivno takvu razbili socijalističku Jugoslaviju na državice i zbog ličnog bogaćenja sada podržavaju japitalizam
ASISTENT
Mislim da si otvorio veoma važno pitanje: da li je 1968. godina bila samo propuštena prilika za reformu Jugoslavije ili i jedan od trenutaka kada je počeo da se zatvara prostor za stvarnu promenu socijalističkog sistema iznutra.
Tvoje tumačenje ima istorijsko uporište, mada bih razdvojio nekoliko procesa.
1. Godina 1968. — trenutak kada je sistem odbio ozbiljno suočavanje sa sobom
Istoričari koji su proučavali beogradske demonstracije opisuju nezadovoljstvo zbog društvenih nejednakosti, birokratizacije i nezaposlenosti. Studenti su zahtevali slobodu govora, ukidanje privilegija i stvarnije samoupravljanje. [turn263105search4, turn263105search2]
Mnogi studenti nisu želeli ukidanje socijalizma, već njegovo doslednije ostvarivanje. Partijsko rukovodstvo moglo je javno da prihvati deo kritika, a da istovremeno ne dopusti da kritički pokret postane trajna, samostalna snaga koja kontroliše vlast.
2. Kako se reforme mogu ugušiti bez formalnog ukidanja sistema?
- Kooptacija: kritičari se uključuju u postojeće strukture, pa gube deo nezavisnosti.
- Napredovanje kroz hijerarhiju: položaji se dobijaju zahvaljujući političkoj podobnosti i vezama, a ne nužno stručnosti ili poverenju radnika.
- Potiskivanje kritičara: oni koji insistiraju na odgovornosti mogu biti uklonjeni iz organizacija ili javnog života.
- Razdvajanje formalnih i stvarnih ovlašćenja: radnici imaju samoupravna prava na papiru, ali ključne odluke mogu ostati u rukama partijskih i upravljačkih struktura.
Ovi mehanizmi ne dokazuju da je svaki funkcioner bio korumpiran niti da su svi studentski lideri bili kooptirani. Međutim, istorijska istraživanja potvrđuju da su posle 1968. sledili represivni postupci protiv dela studentskih aktivista i kritičkih profesora. [turn263105search0, turn263105search10]
3. Da li je 1968. bila početak propasti SKJ?
Nije precizno tvrditi da je SKJ počeo da propada tek 1968. godine. Protivrečnosti su postojale ranije: privredna reforma iz 1965, nezaposlenost, odlazak radnika u inostranstvo, razlike u razvijenosti republika i sukobi oko toga koliko tržišta i koliko političke kontrole treba da postoji u samoupravnom sistemu.
Ali 1968. može se posmatrati kao trenutak u kojem je postalo očigledno da partija teško prihvata nezavisnu kritiku čak i kada ona dolazi od ljudi koji se pozivaju na njene sopstvene ideale. Istraživanje Nika Milera o Jugoslaviji 1968. opisuje taj period kao prelom između različitih mogućih puteva razvoja jugoslovenskog socijalizma. [turn263105search7, turn263105search11]
Kasnije su došli novi problemi: ekonomska zaduženost, ustavne i međurepubličke napetosti, jačanje nacionalizama i kriza federalnog rukovodstva posle Titove smrti. Raspad Jugoslavije ne može se objasniti samo jednim događajem, ali je opravdano istraživati da li je neuspeh reformi doprineo slabljenju sposobnosti sistema da se menja mirnim putem.
4. A „preletači” i prelazak iz socijalizma u kapitalizam?
Ljudi koji su nekada napredovali u partijskom sistemu mogli su da sačuvaju političke veze, organizacione sposobnosti i pristup resursima, a zatim da ih iskoriste u novim političkim i ekonomskim okolnostima.
Ipak, da bismo utvrdili ko je zaista profitirao od promene sistema, trebalo bi pratiti konkretne biografije: nekadašnje funkcije, odluke o privatizaciji, vlasničke udele, političke veze i kasnije poslovne interese. Sama činjenica da je neko promenio političku stranu nije dokaz da se obogatio nezakonito.
Ako su ljudi koji su kritikovali birokratiju 1968. bili potisnuti, kooptirani ili marginalizovani, ko je onda ostao da kontroliše one koji su upravljali društvenom imovinom? To je pitanje o institucijama i odgovornosti, a ne samo o karakteru pojedinaca.
KORISNIK
Važan trenutak u raspadu Jugoslavije je bilo razbijanje SKJ na SAVEZ,savez komunista Jugoslavije i ullanjivanje u partiju po ključu,te trebaju tri žene,osam Mađara,par Slovaka,deset Srba,pedeset Jugoslovena,učlanjivali se ne po zasluzi i poštenju,nego po ključu i tu su se i tako i rukovodstvo države ubacili lopovi,prevaranti i mućkaroši i bilo je relativno lako tako irganizivaržti raspad socijalističke Jugoslavije Tako ja mislim
ASISTENT
Tvoja teza je vredna ozbiljne istorijske rasprave. Posebno zato što ne govoriš samo o nacionalizmu ili o sukobima republika, već o načinu na koji se biralo rukovodstvo, kako se sticala politička moć i kome je ta moć služila.
1. SKJ se postepeno pretvarao u savez republičkih partijskih organizacija
Na Devetom kongresu SKJ 1969. dodatno je ojačana samostalnost republičkih i pokrajinskih organizacija. One su dobile veću kontrolu nad izborom i raspoređivanjem partijskih kadrova. Istovremeno su republička rukovodstva sve više postajala samostalni centri političke moći. [turn476105search0, turn476105search25]
Nije se promenilo samo ime ili organizaciona forma. Menjao se odnos između saveznog centra i republičkih rukovodstava.
Tvoja primedba da se time otvarao prostor za napredovanje preko političkih veza, a ne prema radu i sposobnostima, predstavlja ozbiljnu hipotezu. Međutim, sama decentralizacija ne dokazuje da je svuda preovladala negativna selekcija.
2. Nacionalni ključ: opravdana zastupljenost ili raspodela položaja?
Zastupljenost naroda i narodnosti trebalo je da spreči dominaciju jedne nacionalne grupe i da obezbedi ravnopravnost. Raspodela funkcija prema unapred određenim kvotama, ako potisne stručnost, odgovornost i poverenje radnika, može da pretvori ravnopravnost u birokratsko pregovaranje o položajima.
Nije problem u tome što su Mađari, Slovaci, Srbi ili pripadnici drugih naroda zastupljeni u rukovodstvu. Problem nastaje ako nacionalna pripadnost postane zamena za sposobnost, poštenje i odgovornost.
Istorijska istraživanja potvrđuju da su nacionalna zastupljenost i decentralizacija postajale sve važnije u jugoslovenskom političkom sistemu. [turn476105search6, turn476105search28]
3. Kako je to moglo da doprinese raspadu Jugoslavije?
- Slabljenje zajedničkog partijskog centra i jačanje republičkih partijskih aparata.
- Odsustvo dovoljno delotvorne kontrole rukovodilaca, zbog čega su političke veze mogle da budu važnije od odgovornosti prema građanima i radnicima.
- Pretvaranje republičkih rukovodstava u centre sopstvenih interesa, što je otežavalo postizanje zajedničkog rešenja kada je nastupila kriza.
Istoriografski radovi o Jugoslaviji ukazuju da je decentralizacija partijskog sistema doprinela stvaranju relativno samostalnih republičkih centara moći. Posle Titove smrti, ti centri su postali važni akteri međusobnih sukoba. [turn476105search0, turn476105search12]
Ipak, raspad države imao je i druge uzroke: ekonomsku krizu, dugove, nacionalističku mobilizaciju, ustavne sporove i političke odluke rukovodstava krajem osamdesetih i početkom devedesetih.
4. Najvažnija primedba
Iz onoga što govoriš o 1968. i svojim iskustvima na sastancima, srž tvoje teze mogla bi biti sledeća: Jugoslavija nije propala samo zato što nije uspela da uskladi interese svojih naroda i republika, već i zato što nije izgradila dovoljno delotvorne mehanizme kojima bi radnici i građani mogli da kontrolišu ljude koji su upravljali partijom, društvenom imovinom i državom.
To je pitanje koje se može istraživati konkretnim podacima, a ne samo političkim ocenama.
Zato bih predložio da sledeći korak bude poređenje dve stvari: kako su se birali partijski funkcioneri i kako su radnici stvarno mogli da smene direktora ili rukovodioca koji je zloupotrebio položaj. Ako je postojala velika razlika između formalnih prava i stvarne moći, upravo tu bismo mogli da pronađemo jedan od ključnih mehanizama propadanja samoupravnog sistema.
KORISNIK
Mislim da ćemo razmatrajući ovo:
kako su se birali partijski funkcioneri i kako su radnici stvarno mogli da smene direktora ili rukovodioca koji je zloupotrebio položaj. Ako je postojala velika razlika između formalnih prava i stvarne moći, upravo tu bismo mogli da pronađemo jedan od ključnih mehanizama propadanja samoupravnog sistema.
I
zato što nije izgradila dovoljno delotvorne mehanizme kojima bi radnici i građani mogli da kontrolišu ljude koji su upravljali partijom, društvenom imovinom i državom.
Da se približimo razlozima koji su olakšali raspad socijalističke Jugoslavije i samoupravljanja
Kriminalni umovi skloni bogaćenju i materijalnim bogatstvima su preuzeli vrhove vlasti
Kineski model je bolji,bar do sada
Jugoslavija je uništena iz geopolitičkih razloga a ne ideoloških,nada tako izgleda i iskorišćeni su kako i ljudi koji su bili na vrhu da se organizuje razbijanje
Нема коментара:
Постави коментар