петак, 16. октобар 2026.

DEATH OF YUGOSLVIA

Death of Yugoslavia

DISCUSSION ON THE YEAR 1968, SELF-MANAGEMENT, AND THE DISSOLUTION OF YUGOSLAVIA

Transcript of the Conversation for Reading, Reflection, and Further Analysis

Note: The document consolidates the conversation from this correspondence, beginning with a question about Borjan and the student demonstrations of 1968. For clarity, the user’s remarks and the assistant’s responses are clearly marked. Original web citations from the conversation display are carried over as references in square brackets; they should be viewed as source markers from the chat, not as standalone bibliographic data.

USER

What happened to one of the organizers of the student demonstrations in Yugoslavia in 1968? His illegal code name was Borjan, I don’t know his real name.

ASSISTANT

I found the man you are referring to. This is Božidar Borjan, one of the participants and activists in the student movement in Belgrade in 1968. However, I have not found reliable data that “Borjan” was his illegal code name—in contemporary documents, it appears as his actual name. [Sources cited in the conversation: turn737907search24, turn737907search7]

What happened to Božidar Borjan? In 1968, he was a student at the Faculty of Philosophy in Belgrade and participated in the student movement. During the demonstrations, he addressed the assembled students together with Vlada Mijanović and other representatives of the movement. [turn737907search3, turn737907search4]

In 1970, he faced disciplinary bodies for editing the student magazine Krug. The magazine brought together students and professors of various philosophical and political orientations.

He was sentenced to two months in prison. The official justification related to formal omissions regarding the publication of the magazine, while historical accounts place this case in the broader context of political pressure on student dissidents.

Later he went abroad. A source I found states that after some time he left Yugoslavia. I was unable to reliably determine where he went, what he did there, or when he died, if he has passed away. [turn737907search24, turn737907search7]

But there is one important ambiguity If you remember that Borjan was an underground name, it is possible that you are thinking of another person, or that there was a confusion between a name and a nickname.

Therefore, I would ask you just one thing: do you remember whether that man was from Belgrade and whether he went abroad after the demonstrations, or did he continue his political work in Yugoslavia?

That information would help me distinguish Božidar Borjan from other activists from 1968 and try to determine his further fate.

USER

I thought that was his illegal code name, but judging by your findings, it was his real name. I went to secret meetings in those years, so I remember him; I thought it was his nickname, but it turns out it was his real first and last name.

ASSISTANT

Then it is possible that we have indeed arrived at the man you remember from that time. It is interesting that you attended secret meetings and that the name Borjan remained in your memory after so many decades.

There is a difference between what a person personally remembers and what we can confirm with documents today. Your memory is an important clue, but I would not prematurely rule out the possibility that Božidar Borjan used another name in a tighter circle of like-minded political peers.

Now I checked another important historical source and found information that complements the previous answer.

According to an international report on the student movement from 1970, Božidar Borjan was transferred to the hospital of the prison in Zrenjanin during his two-month prison sentence due to poor health. [turn201369search6]

This is a concrete clue about his fate, but it does not yet answer the question of what happened to him in later decades. I have not found enough reliable data to claim that he emigrated or where he lived later.

I would also like to clarify something from your personal memory: did you meet him at meetings in Belgrade or somewhere else in Vojvodina? I am not asking out of mere curiosity, but because the meeting place could help determine which group he belonged to and whether he used a pseudonym.

USER

I studied in Belgrade back then and met him at meetings that were secret and the location always changed, most often in taverns around Belgrade, working in smaller groups.

ASSISTANT

What you describe fits into the working methods of small political and student groups of that time. Changing meeting locations and gathering in smaller circles were ways to limit the exposure of participants to surveillance.

That is precisely why your testimony is interesting: public historical sources mostly record speakers, arrests, trials, and published texts, while much less is known about the daily work of informal groups.

In the sources I have now found, it is confirmed that Božidar Borjan was part of the Belgrade student circle and that in 1970 he was sentenced to 60 days in prison for duplicating the magazine Krug. [turn250679search3, turn250679search5]

I would like to ask you something else, if you remember: at those meetings, did you talk about the reform of Yugoslav socialism and self-management, or were you already considering the creation of an entirely new political organization?

That would help us better understand the circle to which you belonged, without speculating about people whose identities and fates we have not yet managed to establish.

USER

We talked and worked on reforming the then-predatory system, the so-called red bourgeoisie, and not against the system; rather, the recovery of the Communist Party was the priority.

ASSISTANT

Now it is much clearer to me what you mean. And what you describe has important confirmation in historical sources.

In an academic study on the 1968 student movement, it is noted that the demonstrators in Belgrade criticized inequality, the privileges of the bureaucracy, and the divergence of Yugoslav society from proclaimed socialist principles. The movement was not simply anti-communist; a significant portion of the participants sought a more consistent realization of socialism, not its abolition. [turn441529search1, turn441529search5]

That is the essence of the slogan “Down with the red bourgeoisie!”. The criticism was directed not only at individuals who grew rich or acquired privileges, but also at a system in which political power and social status could be detached from responsibility to the workers.

Your formulation about the “recovery of the Communist Party” adds another important dimension: you are talking about an organized attempt to initiate changes from within, among people who believed that the party was betraying its own ideals.

Still, one should not assume that all participants in the secret meetings held identical views. The student movement encompassed various currents, from reformist to revolutionary.

I would like to continue from there, as your personal memory can supplement what is found in books.

At those meetings, did you consider a concrete program for changing the leadership and democratizing the Party, or were you primarily studying Marx, Lenin, and Yugoslav self-management, trying to find theoretical justification for changes?

I am not asking to fit your views at the time into a pre-packaged historical narrative, but to understand what really happened in the circle to which you belonged.

USER

We went to Communist Party meetings across faculties and exposed the phonies in the ranks of the Communist Party, and Borjan was one of the speakers—he would interrupt the agenda and criticize the leaders’ behavior; he was well anchored in philosophy and the program of the LCY (League of Communists of Yugoslavia).

ASSISTANT

Now you have described something that fits very well into the documented history of the student movement, especially the actions of students at the Faculty of Philosophy in Belgrade after June 1968.

It is particularly significant that you mention going to party organization meetings across faculties and criticizing their leaders from the perspective of the program of the League of Communists of Yugoslavia itself. That is not the same as opposing socialism: it was a criticism of the gap between officially proclaimed principles and the actual behavior of people holding political power.

I also found a historical record directly referring to Borjan. In an international overview of student struggles from 1970, he is listed as philosophy student Boža Borjan, along with Vlada Mijanović and other activists. The record also describes repressive measures against students and their insistence that the demands from June 1968 had not been met. [turn849628search0, turn849628search3]

There is another interesting detail. In a preserved text from the student newspaper Student from June 1968, it can be seen that the students justified their demands precisely by the need to consistently implement self-management and democratize society. [turn849628search4, turn849628search5]

Your testimony adds what newspaper articles often do not record: how that criticism was conveyed directly into party organizations through debates with leaders.

The most important question that remains open is Borjan’s later fate. For now, I can confirm his activity and penalty from 1970, but not reliably what he did after that.

If you wish, I will continue to investigate that exact lead—where he went after the student conflicts with the party leadership, whether he remained in Yugoslavia, and whether there are later records or testimonies about him. I would not want to invent a biography for a man you personally knew.

USER

I thought that after the collapse of the student revolt near the underpass in New Belgrade he “sold out” to the state, because there were rumors that some of the leaders were bought… back then I lived in Student City and was in the inner circle of the protest organizers, but at that exact moment I was at home and followed everything on the radio.

ASSISTANT

Now I understand. You were in Student City, you knew people from the inner circle of organizers, and when the decisive events occurred near the underpass in New Belgrade, you were at home following events over the radio. That is why you experienced some events directly, and others through information circulating among students at the time.

Your suspicion that Borjan might have “sold out” to the state is understandable in the context of the conflicts of that time, but it is important to separate rumors from evidence.

In the available historical sources, I found no evidence that Božidar Borjan collaborated with state security or that he was bribed. On the contrary, it is documented that in 1970 he was sentenced to a prison term for publishing the student magazine Krug. One historical review cites a sentence of 60 days in prison, while another confirms that he was imprisoned and transferred to the prison hospital in Zrenjanin due to health problems. [turn928209search21, turn928209search2, turn928209search3]

That, of course, does not in itself prove what his relations with the authorities were in other periods. Nor would it be justified to declare him a state collaborator based on rumors, or to claim that such a possibility is definitively excluded.

I would like to clarify one more thing, as it could be crucial for research.

When did you first hear that Borjan allegedly “sold out”—immediately after the 1968 demonstrations, or only later, when the arrests and trials of student activists began in 1970?

That timing difference is important. Perhaps the rumor referred to his conduct during the demonstrations themselves, or perhaps to something that happened later. I do not want to lead you to a specific conclusion; I am trying to separate what you personally saw from what was being said at the time.

USER

I didn’t hear that Borjan sold out, but that some of the leaders were used, which of course could be true, just as many have now sold out to Vučić and tomorrow to someone else, so-called turncoats. Looking from today’s perspective, it seems to me that it was the beginning of the ruin of the LCY, various figures turned coat and got away using tricks rather than through the merit of honest work and reputation among the working class, and using membership they looted and grew rich, only to definitely break such a socialist Yugoslavia into small states and now support capitalism for personal enrichment.

ASSISTANT

I think you have opened a very important question: was the year 1968 merely a missed opportunity to reform Yugoslavia, or was it also one of the moments when the space for a genuine reform of the socialist system from within began to close?

Your interpretation has historical ground, although I would separate several processes.

1. The year 1968 — the moment when the system refused a serious self-confrontation Historian Aleksandar Pavlović and philosopher Mark Losoncz, in a paper on the legacy of the Belgrade demonstrations, describe the dissatisfaction that had accumulated over years due to social inequalities, bureaucratization, and unemployment. Students demanded freedom of speech, the abolition of privileges, and more real self-management. [turn263105search4, turn263105search2]

What you yourself emphasized is important: many students did not want the abolition of socialism, but its more consistent implementation.

That is precisely where the paradox arises. The party leadership could publicly accept part of the criticism without allowing the critical movement to become a permanent, independent force monitoring power.

2. How can reforms be suppressed without formally abolishing the system? There are several mechanisms that correspond to the problem you describe:

  • Co-optation: critics are integrated into existing structures and lose part of their independence.
  • Advancement through hierarchy: positions are obtained thanks to political suitability and connections, rather than necessarily expertise or the trust of workers.
  • Suppression of critics: those who insist on accountability can be removed from organizations or public life.
  • Separation of formal and actual authority: workers have self-management rights on paper, but key decisions can remain in the hands of party and managerial structures.

These mechanisms do not prove that every official was corrupt or that all student leaders were co-opted. However, historical research confirms that repressive actions followed 1968 against part of the student activists and critical professors. [turn263105search0, turn263105search10]

3. Was 1968 the beginning of the downfall of the LCY? Here I would make a distinction.

It is not accurate to claim that the LCY began to decline only in 1968. Contradictions existed earlier: the 1965 economic reform, unemployment, workers leaving for abroad, differences in development among republics, and conflicts over how much market mechanism versus political control should exist in the self-management system.

But 1968 can be viewed as the moment when it became obvious that the party struggled to accept independent criticism, even when coming from people appealing to its own ideals. Nick Miller’s research on Yugoslavia in 1968 describes that period as a turning point between different possible paths of development for Yugoslav socialism. [turn263105search7, turn263105search11]

Later came new problems: economic indebtedness, constitutional and inter-republican tensions, the rise of nationalism, and the crisis of federal leadership after Tito’s death. The dissolution of Yugoslavia cannot be explained by a single event, but it is justified to examine whether the failure of reforms contributed to the weakening of the system’s ability to change peacefully.

4. What about “turncoats” and the transition from socialism to capitalism? Here your remark is particularly interesting. People who once advanced in the party system could retain political connections, organizational skills, and access to resources, and then use them under new political and economic circumstances.

Still, to determine who actually profited from the change of system, one would need to track specific biographies: former functions, privatization decisions, ownership shares, political connections, and subsequent business interests. The mere fact that someone changed political sides is not proof that they enriched themselves illegally.

For me, the most important question arising from your testimony is the following: if the people who criticized bureaucracy in 1968 were suppressed, co-opted, or marginalized, who was left to control those who managed social property?

This is a question about institutions and accountability, not just the character of individuals. And it connects your experience from Student City with the later fate of Yugoslav self-management.

USER

An important moment in the breakup of Yugoslavia was the fragmenting of the LCY into LEAGUES—the League of Communists of Yugoslavia—and admitting people into the party based on a quota key, like needing three women, eight Hungarians, a couple of Slovaks, ten Serbs, fifty Yugoslavs; people joined not based on merit and honesty, but by quota key, and that’s how thieves, frauds, and hustlers infiltrated the state leadership, making it relatively easy to organize the collapse of socialist Yugoslavia. That is what I think.

ASSISTANT

I think your thesis is worthy of serious historical discussion. Especially because you are not talking only about nationalism or conflicts between republics, but about the way leadership was selected, how political power was acquired, and whom that power served.

I checked historical works and found an important fact that partially supports your thinking, but also requires clarification.

1. The LCY indeed gradually transformed into a league of republican party organizations At the Ninth Congress of the LCY in 1969, the autonomy of republican and provincial organizations was further strengthened. They gained greater control over the selection and assignment of party cadres. At the same time, republican leaderships increasingly became independent centers of political power. [turn476105search0, turn476105search25]

This is an important difference: it was not just the name or organizational form that changed. The relationship between the federal center and the republican leaderships was changing.

Your observation that this opened space for advancement through political connections rather than through work and ability represents a serious hypothesis. However, decentralization itself does not prove that negative selection prevailed everywhere.

2. The national quota key: justified representation or distribution of positions? Here I would separate two things.

  • The representation of nations and nationalities was meant to prevent the dominance of a single ethnic group and ensure equality.
  • The allocation of functions according to predetermined quotas, if it suppresses expertise, accountability, and the trust of workers, can turn equality into bureaucratic bargaining over positions.

In other words, the problem is not that Hungarians, Slovaks, Serbs, or members of other nations were represented in the leadership. The problem arises if national affiliation becomes a substitute for ability, honesty, and responsibility.

Historical research confirms that national representation and decentralization became increasingly important in the Yugoslav political system. [turn476105search6, turn476105search28]

3. How could this have contributed to the dissolution of Yugoslavia? In my opinion, your thesis becomes particularly interesting when connecting three processes:

  1. The weakening of the joint party center and the strengthening of republican party apparatuses.
  2. The absence of sufficiently effective oversight of executives, allowing political connections to become more important than accountability to citizens and workers.
  3. The transformation of republican leaderships into centers of their own interests, which made reaching a common solution difficult when the crisis arrived.

Historiographical works on Yugoslavia indicate that the decentralization of the party system contributed to the creation of relatively autonomous republican centers of power. After Tito’s death, these centers became key actors in mutual conflicts. [turn476105search0, turn476105search12]

Nevertheless, the breakup of the state had other causes as well: economic crisis, debts, nationalist mobilization, constitutional disputes, and political decisions made by leaderships in the late eighties and early nineties.

4. Your most important point is perhaps actually slightly different From what you say about 1968 and your experiences at meetings, it seems to me that the core of your thesis is as follows:

Yugoslavia did not collapse solely because it failed to reconcile the interests of its nations and republics, but also because it did not build sufficiently effective mechanisms by which workers and citizens could control the people managing the party, social property, and the state.

This is a question that can be investigated through concrete data, not just political evaluations.

That is why I would suggest that the next step be a comparison of two things: how party officials were selected, and how workers could actually dismiss a manager or executive who abused their position. If a large gap existed between formal rights and actual power, that is precisely where we might find one of the key mechanisms of the decline of the self-management system.

dnadrljanski.wordpress.comCustomize

среда, 14. октобар 2026.

Uzroci i posledice raspada Jugoslavije

OD STUDENTSKIH DEMONSTRACIJA 1968. DO RASPADA JUGOSLAVIJE
Objedinjeni zapis razgovora — korisničke poruke i odgovori asistenta
Napomena o vernosti: Ovaj dokument objedinjuje sadržaj razgovora koji je dostupan u kontekstu ove prepiske. Korisničke poruke prenete su prema dostupnom zapisu, uz očuvanje izvornog načina pisanja gde je bio prikazan. Odgovori asistenta su objedinjeni i uređeni u čitljiv oblik; ovo nije garantovano doslovan izvoz svake poruke iz istorije aplikacije. Reference u uglastim zagradama označavaju izvore kako su bili navedeni u prvobitnim odgovorima.
KORISNIK
Šta je bilo sa jednim od organizatora studentskih demonstracija u Jugoslaviji 1968 godine
Ilegalno ime mu je bilo Borjan,pravo ime ne znam.
ASISTENT
Pronašao sam čoveka na koga misliš. Reč je o Božidaru Borjanu, jednom od učesnika i aktivista studentskog pokreta u Beogradu 1968. godine. Međutim, nisam pronašao pouzdan podatak da je „Borjan” bilo njegovo ilegalno ime — u tadašnjim dokumentima pojavljuje se kao njegovo ime. [Izvori navedeni u razgovoru: turn737907search24, turn737907search7]
Šta se dogodilo s Božidarom Borjanom?
- Godine 1968. bio je student Filozofskog fakulteta u Beogradu i učestvovao je u studentskom pokretu. Tokom demonstracija govorio je okupljenim studentima zajedno sa Vladom Mijanovićem i drugim predstavnicima pokreta. [turn737907search3, turn737907search4]
- Godine 1970. našao se pred disciplinskim organima zbog uređivanja studentskog časopisa Krug. Časopis je okupljao studente i profesore različitih filozofskih i političkih orijentacija.
- Osuđen je na dva meseca zatvora. Zvanično obrazloženje odnosilo se na formalne propuste u vezi s izdavanjem časopisa, dok istorijski prikazi taj slučaj smeštaju u širi kontekst političkog pritiska na studentske disidente.
- Kasnije je otišao u inostranstvo. U izvoru koji sam pronašao navodi se da je nakon izvesnog vremena napustio Jugoslaviju. Nisam uspeo pouzdano da utvrdim gde je otišao, čime se tamo bavio niti kada je umro, ako je preminuo. [turn737907search24, turn737907search7]
Ali postoji jedna važna nejasnoća. Ako se sećaš da je Borjan bilo ilegalno ime, moguće je da misliš na drugu osobu ili da je došlo do mešanja imena i nadimka.
Zato bih te pitao samo jedno: da li se sećaš da li je taj čovek bio iz Beograda i da li je posle demonstracija otišao u inostranstvo, ili je nastavio politički rad u Jugoslaviji? Taj podatak bi mi pomogao da razlikujem Božidara Borjana od drugih aktivista iz 1968. godine i pokušam da utvrdim njegovu dalju sudbinu.
KORISNIK
Mislio sam da mu je to ilegalno ime,međutim,sudeći po tvojim pronalascima,to mu je bilo pravo ime
Išao sam na tajne sastanke tih godina,pa ga se sećam ,mislio sam da mu je to nadimak a ono pravo ime i prezome
ASISTENT
Onda je moguće da smo zaista došli do čoveka koga pamtiš iz tog vremena. Zanimljivo je što si išao na tajne sastanke i što ti je ime Borjan ostalo u sećanju posle toliko decenija.
Postoji razlika između onoga čega se čovek lično seća i onoga što danas možemo da potvrdimo dokumentima. Tvoje sećanje je važan trag, ali ne bih unapred isključio mogućnost da je Božidar Borjan koristio i neko drugo ime u užem krugu političkih istomišljenika.
Sada sam proverio još jedan važan istorijski izvor i našao podatak koji dopunjuje prethodni odgovor. Prema jednom međunarodnom izveštaju o studentskom pokretu iz 1970. godine, Božidar Borjan je tokom izdržavanja dvomesečne zatvorske kazne zbog narušenog zdravlja bio premešten u bolnicu zatvora u Zrenjaninu. [turn201369search6]
To je konkretan trag o njegovoj sudbini, ali još ne odgovara na pitanje šta je s njim bilo u kasnijim decenijama. Nisam našao dovoljno pouzdanih podataka da bih tvrdio da je emigrirao ili gde je kasnije živeo.
Voleo bih da razjasnimo i nešto iz tvog ličnog sećanja: jesi li ga sretao na sastancima u Beogradu ili negde drugde u Vojvodini? Ne pitam te iz puke radoznalosti, već zato što bi mesto sastanaka moglo pomoći da utvrdimo kojoj je grupi pripadao i da li je koristio pseudonim.
KORISNIK
U Beogradu sam onda studirao i sretao na sastancima koji su bili tajni i uvek se manjalo mesto sastanka,najčešće je bilo po kafanama po beogradu,radilo se u manjim grupama
ASISTENT
To što opisuješ uklapa se u način rada malih političkih i studentskih grupa tog vremena. Menjanje mesta sastanka i okupljanje u manjim krugovima bili su načini da se ograniči izloženost učesnika nadzoru.
Upravo zato je tvoje svedočenje zanimljivo: javni istorijski izvori uglavnom beleže govornike, hapšenja, suđenja i objavljene tekstove, dok se o svakodnevnom radu neformalnih grupa mnogo manje zna.
U izvorima koje sam sada pronašao potvrđeno je da je Božidar Borjan bio deo beogradskog studentskog kruga i da je 1970. osuđen na 60 dana zatvora zbog umnožavanja časopisa Krug. [turn250679search3, turn250679search5]
Voleo bih da te pitam još nešto, ako se sećaš: na tim sastancima, da li se govorilo o reformi jugoslovenskog socijalizma i samoupravljanja ili se već razmatralo stvaranje neke sasvim nove političke organizacije?
To bi pomoglo da bolje razumemo krug kojem si pripadao, bez nagađanja o ljudima čije identitete i sudbine još nismo uspeli da utvrdimo.
KORISNIK
Govorilo se i radili na reformi ondašnjeg pljačkaških sistema,takozvane crvene buržoazije a ne protiv sistema,nego ozdravljenje komunističke partije je bio orioritet
ASISTENT
Sada mi je mnogo jasnije šta želiš da kažeš. I ono što opisuješ ima važnu potvrdu u istorijskim izvorima.
U akademskoj studiji o studentskom pokretu iz 1968. godine navodi se da su demonstranti u Beogradu kritikovali nejednakost, privilegije birokratije i udaljavanje jugoslovenskog društva od proklamovanih socijalističkih načela. Pokret nije bio jednostavno antikomunistički; značajan deo učesnika tražio je doslednije ostvarivanje socijalizma, a ne njegovo ukidanje. [turn441529search1, turn441529search5]
Upravo je tu suština slogana „Dole crvena buržoazija!”. Kritika nije bila usmerena samo na pojedince koji su se obogatili ili stekli privilegije, već i na sistem u kojem su politička moć i društveni položaj mogli da se odvoje od odgovornosti prema radnicima.
Tvoja formulacija o „ozdravljenju Komunističke partije” dodaje još jednu važnu dimenziju: ti govoriš o organizovanom pokušaju da se promene pokrenu iznutra, među ljudima koji su smatrali da partija izdaje sopstvene ideale.
Ipak, ne treba pretpostaviti da su svi učesnici tajnih sastanaka imali potpuno iste stavove. Studentski pokret obuhvatao je različite struje, od reformskih do revolucionarnih.
Voleo bih da nastavimo odatle, jer tvoje lično sećanje može dopuniti ono što se nalazi u knjigama. Da li ste na tim sastancima razmatrali konkretan program za promenu rukovodstva i demokratizaciju Partije, ili ste pre svega proučavali Marksa, Lenjina i jugoslovensko samoupravljanje, pokušavajući da pronađete teorijsko opravdanje za promene?
KORISNIK
Išli smo po sastancima komunističke partije po fakultetima i raskrinkavali foliranti u redovima komunističke partije a Borjan je bio jedan od govornika ,upadao je u dnevnu red i kritikovao ponašanje lidera,bio je dobro prikovan u filozofiju i program SKJ
ASISTENT
Sada si opisao nešto što se veoma dobro uklapa u dokumentovanu istoriju studentskog pokreta, naročito u delovanje studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu posle juna 1968.
Posebno je značajno to što kažeš da ste odlazili na sastanke partijskih organizacija po fakultetima i kritikovali njihove rukovodioce iz pozicije samog programa Saveza komunista Jugoslavije. To nije isto što i nastupanje protiv socijalizma: bila je to kritika raskoraka između zvanično proklamovanih načela i stvarnog ponašanja ljudi koji su imali političku moć.
Našao sam i istorijski zapis koji se neposredno odnosi na Borjana. U jednom međunarodnom pregledu studentskih borbi iz 1970. naveden je kao student filozofije Boža Borjan, zajedno sa Vladom Mijanovićem i drugim aktivistima. Zapis opisuje i represivne mere prema studentima i njihovo insistiranje da zahtevi iz juna 1968. nisu ostvareni. [turn849628search0, turn849628search3]
U sačuvanom tekstu studentskog lista Student iz juna 1968. vidi se da su studenti svoje zahteve obrazlagali potrebom da se samoupravljanje dosledno sprovede i da se društvo demokratizuje. [turn849628search4, turn849628search5]
Tvoje svedočenje dodaje ono što novinski tekstovi često ne beleže: kako se ta kritika prenosila neposredno u partijske organizacije, kroz rasprave sa rukovodiocima.
Najvažnije pitanje koje je ostalo otvoreno jeste Borjanova kasnija sudbina. Zasad mogu da potvrdim njegovu aktivnost i kaznu iz 1970. godine, ali ne i pouzdano šta je radio nakon toga.
Ako želiš, nastaviću da istražujem baš taj trag — gde je otišao posle studentskih sukoba sa partijskim rukovodstvom, da li je ostao u Jugoslaviji i postoje li kasniji zapisi ili svedočenja o njemu. Ne bih želeo da ti izmišljam biografiju čoveka koga si lično poznavao.
KORISNIK
Mislio sam da se posle slona studentskog bunta kod nadvožnjaka na novom Beogradu "prodao" državi,jer pričali se da su neki od vođa kupljeni...onda sam stanovao u studentskom gradu i bio u užem krugu organizatora protesta,,međutim baš ind sam bio kod kuće i sve pratio na radiju
ASISTENT
Sada razumem. Bio si u Studentskom gradu, poznavao si ljude iz užeg kruga organizatora, a kada je došlo do odlučujućih događaja kod podvožnjaka na Novom Beogradu, bio si kod kuće i pratio zbivanja preko radija. Zato si neke događaje doživeo neposredno, a druge preko informacija koje su tada kružile među studentima.
Tvoja sumnja da se Borjan možda „prodao” državi razumljiva je u kontekstu tadašnjih sukoba, ali važno je razdvojiti glasine od dokaza.
U dostupnim istorijskim izvorima nisam pronašao dokaz da je Božidar Borjan sarađivao sa državnom bezbednošću ili da je bio potkupljen. Naprotiv, dokumentovano je da je 1970. osuđen na zatvorsku kaznu zbog izdavanja studentskog časopisa Krug. Jedan istorijski pregled navodi kaznu od 60 dana zatvora, dok drugi potvrđuje da je bio zatvoren i da je zbog zdravstvenih problema premešten u zatvorsku bolnicu u Zrenjaninu. [turn928209search21, turn928209search2, turn928209search3]
To, naravno, samo po sebi ne dokazuje kakvi su bili njegovi odnosi s vlastima u drugim periodima. Ne bi bilo opravdano ni proglasiti ga saradnikom države na osnovu glasina, ni tvrditi da je takva mogućnost definitivno isključena.
Kada si prvi put čuo da se Borjan navodno „prodao” — neposredno posle demonstracija 1968. ili tek kasnije, kada su počela hapšenja i suđenja studentskim aktivistima 1970. godine? Ta vremenska razlika je važna. Možda se glasina odnosila na njegovo ponašanje tokom samih demonstracija, a možda na nešto što se dogodilo kasnije. Ne želim da te navodim na određeni zaključak; pokušavam da odvojimo ono što si lično video od onoga što se tada pričalo.
KORISNIK
Nisam čuo da se Borjan prodao,nego da su neki od vođa iskorišćeni,što naravno može biti istina,baš kao što su se sada mnogi prodali Vučiću a sutra drugom,takozvani preletači.
Gledajući sa današnjeg vremena,čini mi se da je to bio početak propasti SKJ ,preletali i razni likovi koji su se uklanja ali pomoću trikova a ne po zasluzi poštenohžg rada i ugleda u radbiptvu i koristeći članstvo pljačkali i bogatili se,da bi definitivno takvu razbili socijalističku Jugoslaviju na državice i zbog ličnog bogaćenja sada podržavaju japitalizam
ASISTENT
Mislim da si otvorio veoma važno pitanje: da li je 1968. godina bila samo propuštena prilika za reformu Jugoslavije ili i jedan od trenutaka kada je počeo da se zatvara prostor za stvarnu promenu socijalističkog sistema iznutra.
Tvoje tumačenje ima istorijsko uporište, mada bih razdvojio nekoliko procesa.
1. Godina 1968. — trenutak kada je sistem odbio ozbiljno suočavanje sa sobom
Istoričari koji su proučavali beogradske demonstracije opisuju nezadovoljstvo zbog društvenih nejednakosti, birokratizacije i nezaposlenosti. Studenti su zahtevali slobodu govora, ukidanje privilegija i stvarnije samoupravljanje. [turn263105search4, turn263105search2]
Mnogi studenti nisu želeli ukidanje socijalizma, već njegovo doslednije ostvarivanje. Partijsko rukovodstvo moglo je javno da prihvati deo kritika, a da istovremeno ne dopusti da kritički pokret postane trajna, samostalna snaga koja kontroliše vlast.
2. Kako se reforme mogu ugušiti bez formalnog ukidanja sistema?
- Kooptacija: kritičari se uključuju u postojeće strukture, pa gube deo nezavisnosti.
- Napredovanje kroz hijerarhiju: položaji se dobijaju zahvaljujući političkoj podobnosti i vezama, a ne nužno stručnosti ili poverenju radnika.
- Potiskivanje kritičara: oni koji insistiraju na odgovornosti mogu biti uklonjeni iz organizacija ili javnog života.
- Razdvajanje formalnih i stvarnih ovlašćenja: radnici imaju samoupravna prava na papiru, ali ključne odluke mogu ostati u rukama partijskih i upravljačkih struktura.
Ovi mehanizmi ne dokazuju da je svaki funkcioner bio korumpiran niti da su svi studentski lideri bili kooptirani. Međutim, istorijska istraživanja potvrđuju da su posle 1968. sledili represivni postupci protiv dela studentskih aktivista i kritičkih profesora. [turn263105search0, turn263105search10]
3. Da li je 1968. bila početak propasti SKJ?
Nije precizno tvrditi da je SKJ počeo da propada tek 1968. godine. Protivrečnosti su postojale ranije: privredna reforma iz 1965, nezaposlenost, odlazak radnika u inostranstvo, razlike u razvijenosti republika i sukobi oko toga koliko tržišta i koliko političke kontrole treba da postoji u samoupravnom sistemu.
Ali 1968. može se posmatrati kao trenutak u kojem je postalo očigledno da partija teško prihvata nezavisnu kritiku čak i kada ona dolazi od ljudi koji se pozivaju na njene sopstvene ideale. Istraživanje Nika Milera o Jugoslaviji 1968. opisuje taj period kao prelom između različitih mogućih puteva razvoja jugoslovenskog socijalizma. [turn263105search7, turn263105search11]
Kasnije su došli novi problemi: ekonomska zaduženost, ustavne i međurepubličke napetosti, jačanje nacionalizama i kriza federalnog rukovodstva posle Titove smrti. Raspad Jugoslavije ne može se objasniti samo jednim događajem, ali je opravdano istraživati da li je neuspeh reformi doprineo slabljenju sposobnosti sistema da se menja mirnim putem.
4. A „preletači” i prelazak iz socijalizma u kapitalizam?
Ljudi koji su nekada napredovali u partijskom sistemu mogli su da sačuvaju političke veze, organizacione sposobnosti i pristup resursima, a zatim da ih iskoriste u novim političkim i ekonomskim okolnostima.
Ipak, da bismo utvrdili ko je zaista profitirao od promene sistema, trebalo bi pratiti konkretne biografije: nekadašnje funkcije, odluke o privatizaciji, vlasničke udele, političke veze i kasnije poslovne interese. Sama činjenica da je neko promenio političku stranu nije dokaz da se obogatio nezakonito.
Ako su ljudi koji su kritikovali birokratiju 1968. bili potisnuti, kooptirani ili marginalizovani, ko je onda ostao da kontroliše one koji su upravljali društvenom imovinom? To je pitanje o institucijama i odgovornosti, a ne samo o karakteru pojedinaca.
KORISNIK
Važan trenutak u raspadu Jugoslavije je bilo razbijanje SKJ na SAVEZ,savez komunista Jugoslavije i ullanjivanje u partiju po ključu,te trebaju tri žene,osam Mađara,par Slovaka,deset Srba,pedeset Jugoslovena,učlanjivali se ne po zasluzi i poštenju,nego po ključu i tu su se i tako i rukovodstvo države ubacili lopovi,prevaranti i mućkaroši i bilo je relativno lako tako irganizivaržti raspad socijalističke Jugoslavije Tako ja mislim
ASISTENT
Tvoja teza je vredna ozbiljne istorijske rasprave. Posebno zato što ne govoriš samo o nacionalizmu ili o sukobima republika, već o načinu na koji se biralo rukovodstvo, kako se sticala politička moć i kome je ta moć služila.
1. SKJ se postepeno pretvarao u savez republičkih partijskih organizacija
Na Devetom kongresu SKJ 1969. dodatno je ojačana samostalnost republičkih i pokrajinskih organizacija. One su dobile veću kontrolu nad izborom i raspoređivanjem partijskih kadrova. Istovremeno su republička rukovodstva sve više postajala samostalni centri političke moći. [turn476105search0, turn476105search25]
Nije se promenilo samo ime ili organizaciona forma. Menjao se odnos između saveznog centra i republičkih rukovodstava.
Tvoja primedba da se time otvarao prostor za napredovanje preko političkih veza, a ne prema radu i sposobnostima, predstavlja ozbiljnu hipotezu. Međutim, sama decentralizacija ne dokazuje da je svuda preovladala negativna selekcija.
2. Nacionalni ključ: opravdana zastupljenost ili raspodela položaja?
Zastupljenost naroda i narodnosti trebalo je da spreči dominaciju jedne nacionalne grupe i da obezbedi ravnopravnost. Raspodela funkcija prema unapred određenim kvotama, ako potisne stručnost, odgovornost i poverenje radnika, može da pretvori ravnopravnost u birokratsko pregovaranje o položajima.
Nije problem u tome što su Mađari, Slovaci, Srbi ili pripadnici drugih naroda zastupljeni u rukovodstvu. Problem nastaje ako nacionalna pripadnost postane zamena za sposobnost, poštenje i odgovornost.
Istorijska istraživanja potvrđuju da su nacionalna zastupljenost i decentralizacija postajale sve važnije u jugoslovenskom političkom sistemu. [turn476105search6, turn476105search28]
3. Kako je to moglo da doprinese raspadu Jugoslavije?
- Slabljenje zajedničkog partijskog centra i jačanje republičkih partijskih aparata.
- Odsustvo dovoljno delotvorne kontrole rukovodilaca, zbog čega su političke veze mogle da budu važnije od odgovornosti prema građanima i radnicima.
- Pretvaranje republičkih rukovodstava u centre sopstvenih interesa, što je otežavalo postizanje zajedničkog rešenja kada je nastupila kriza.
Istoriografski radovi o Jugoslaviji ukazuju da je decentralizacija partijskog sistema doprinela stvaranju relativno samostalnih republičkih centara moći. Posle Titove smrti, ti centri su postali važni akteri međusobnih sukoba. [turn476105search0, turn476105search12]
Ipak, raspad države imao je i druge uzroke: ekonomsku krizu, dugove, nacionalističku mobilizaciju, ustavne sporove i političke odluke rukovodstava krajem osamdesetih i početkom devedesetih.
4. Najvažnija primedba
Iz onoga što govoriš o 1968. i svojim iskustvima na sastancima, srž tvoje teze mogla bi biti sledeća: Jugoslavija nije propala samo zato što nije uspela da uskladi interese svojih naroda i republika, već i zato što nije izgradila dovoljno delotvorne mehanizme kojima bi radnici i građani mogli da kontrolišu ljude koji su upravljali partijom, društvenom imovinom i državom.
To je pitanje koje se može istraživati konkretnim podacima, a ne samo političkim ocenama.
Zato bih predložio da sledeći korak bude poređenje dve stvari: kako su se birali partijski funkcioneri i kako su radnici stvarno mogli da smene direktora ili rukovodioca koji je zloupotrebio položaj. Ako je postojala velika razlika između formalnih prava i stvarne moći, upravo tu bismo mogli da pronađemo jedan od ključnih mehanizama propadanja samoupravnog sistema.
KORISNIK
Mislim da ćemo razmatrajući ovo:
kako su se birali partijski funkcioneri i kako su radnici stvarno mogli da smene direktora ili rukovodioca koji je zloupotrebio položaj. Ako je postojala velika razlika između formalnih prava i stvarne moći, upravo tu bismo mogli da pronađemo jedan od ključnih mehanizama propadanja samoupravnog sistema.
I 
zato što nije izgradila dovoljno delotvorne mehanizme kojima bi radnici i građani mogli da kontrolišu ljude koji su upravljali partijom, društvenom imovinom i državom.
Da se približimo razlozima koji su olakšali raspad socijalističke Jugoslavije i samoupravljanja
Kriminalni umovi skloni bogaćenju i materijalnim bogatstvima su preuzeli vrhove vlasti 
Kineski model je bolji,bar do sada
Jugoslavija je uništena iz geopolitičkih razloga a ne ideoloških,nada tako izgleda i iskorišćeni su kako i ljudi koji su bili na vrhu da se organizuje razbijanje
Tačno je da je Bil inflacija i prezaduženost kreditima,ali to je dobrim delom dirigovao iz inostranstva da bi se destabilizovala država i organizovalo oni što je s

субота, 19. септембар 2026.

Zaratustra

**Zoroastrizam** (također poznat kao **zaratustrizam** ili **mazdaizam**) je jedna od najstarijih monoteističkih religija na svijetu, porijeklom iz drevne Perzije (današnji Iran). Osnovao ju je prorok **Zaratustra** (grčki: Zoroaster), koji je vjerojatno živio između 1500. i 600. godine pr. Kr.

### Glavna učenja
- **Vrhovni bog** — **Ahura Mazda** (Mudri Gospodar), stvoritelj svega dobrog.
- **Dualizam** — Postoji vječna borba između dobra (**Aša** – istina i red) i zla (**Angra Mainyu** ili **Ahriman** – destruktivni duh). Dobro će na kraju pobijediti, što vodi konačnom pročišćenju svijeta i uskrsnuću.
- **Slobodna volja** — Svaki čovjek bira između dobra i zla, a sudbina duše ovisi o mislima, riječima i djelima (moto: **Dobre misli, dobre riječi, dobra djela**).
- **Sveta knjiga** — **Avesta**, koja uključuje **Gathe** (himne koje se pripisuju samom Zaratustri).

### Simboli i običaji
Religija naglašava poštovanje prema prirodi (vatra, voda, zemlja), pa je vatra posebno sveta – simbol božanske svjetlosti i čistoće (zato se zove i "religija vatre", ali ne obožavaju vatru nego Boga kroz nju). Zoroastrijanci se mole pred vatrom u hramovima (vatrenim hramovima).<grok:render card_id="0a2e53" card_type="image_card" type="render_searched_image">
<argument name="image_id">2</argument>
<argument name="size">"LARGE"</argument>
</grok:render><grok:render card_id="02c60a" card_type="image_card" type="render_searched_image">
<argument name="image_id">3</argument>
<argument name="size">"LARGE"</argument>
</grok:render><grok:render card_id="f3dd35" card_type="image_card" type="render_searched_image">
<argument name="image_id">4</argument>
<argument name="size">"LARGE"</argument>
</grok:render><grok:render card_id="11a38d" card_type="image_card" type="render_searched_image">
<argument name="image_id">5</argument>
<argument name="size">"LARGE"</argument>
</grok:render>

Ključni simbol je **Faravahar** (krilati disk s ljudskom figurom), koji predstavlja dušu, izbor dobra i napredak.

### Povijest
Bila je službena religija Perzijskog Carstva (Ahemenidi, Parti, Sasanidi) više od 1000 godina, sve do arapske osvajanja u 7. stoljeću, kada je islam postao dominantan. Mnogi zoroastrijanci su tada pobjegli u Indiju, gdje su poznati kao **Parsiji**.

Danas ima oko 100.000–200.000 sljedbenika, uglavnom u Indiji, Iranu i dijaspori. Religija je utjecala na judaizam, kršćanstvo i islam (ideje o raju, paklu, sudnjem danu, anđelima i mesiji).

Portret proroka Zaratustre (tradicionalna prikaza):<grok:render card_id="1b8477" card_type="image_card" type="render_searched_image">
<argument name="image_id">0</argument>
<argument name="size">"LARGE"</argument>
</grok:render><grok:render card_id="e511aa" card_type="image_card" type="render_searched_image">
<argument name="image_id">1</argument>
<argument name="size">"LARGE"</argument>
</grok:render>


PRIVID DEMOKRATIJE

Nije demokratija u državi u kojoj kao u Americi ne smem da hodam ulicama ,uvek je prisutna bojazan da će me neko napasti.
Tako je u Americi a u Kini koju oni zovu nedemokratskim nemaš problema sa bezbednošću.
Pa šta je onda američka demokratija,nego privid demokratije 
Sjedinjene Američke Države (SAD) istorijski posmatraju Pokret nesvrstanih kroz prizmu sopstvenih geopolitičkih interesa, pri čemu su nji hovi stavovi evoluirali od otvorenog skepticizma tokom Hladnog rata do pragmatične ekonomske i bezbednosne saradnje u savremenoj multipolarnoj eri. [1]
U kontekstu 65. godišnjice Prve beogradske konferencije, stavovi Vašingtona prema ovom bloku i njegovoj dinamici mogu se podeliti na nekoliko ključnih aspekata: [2]

1. Hladnoratovski skepticizam i transformacija odnosa

  • Istorijski narativ: Tokom 1960-ih i 1970-ih godina, SAD su na Pokret nesvrstanih često gledale sa sumnjom, smatrajući da su mnoge članice zapravo bliže Sovjetskom Savezu pod maskom neutralnosti. [2]
  • Savremeni zaokret: Danas, u kontekstu administracije u Vašingtonu, fokus SAD se pomerio sa ideoloških podela na suprotstavljanje kineskom i ruskom uticaju na Globalnom jugu (što je savremeni diplomatski termin za zemlje koje čine bazu nesvrstanih). [3]

2. Sukob narativa: „Demokratije protiv autokratija“

Američka spoljna politika insistira na podeli sveta prema poštovanju demokratskih normi. Međutim, većina zemalja Pokreta nesvrstanih odbija ovaj narativ. Vašington kritikuje činjenicu da se mnoge nesvrstane zemlje politički i ekonomski približavaju Pekingu i Moskvi, posebno kroz odbijanje da uvedu sankcije Rusiji i kroz balansiranje u Generalnoj skupštini UN. [3]

3. Pragmatizam i ekonomski interesi

Iako politički često nisu na istoj talasnoj dužini sa odlukama Pokreta (koji redovno traži strukturalne reforme Saveta bezbednosti UN gde SAD imaju pravo veta), SAD sa pojedinačnim ključnim članicama održavaju snažne bilateralne, trgovinske i bezbednosne veze. Vašington koristi investicije i razvojnu pomoć kako bi parirao kineskoj inicijativi „Pojas i put” unutar ovih država. [3]

Pozicija Srbije i regionalni odjek

Srbija koristi svoje nasleđe u Pokretu nesvrstanih (gde ima status posmatrača) kao diplomatski alat. Kroz skupove, Beograd uspeva da održi podršku velikog broja ovih zemalja koje ne priznaju samoproglašenu nezavisnost Kosova, što je suprotno zvaničnoj politici SAD koje snažno podržavaju Prištinu. Istovremeno, Srbija balansira tako što ostaje na evropskom putu i održava partnerske odnose sa SAD, dok ekonomski sarađuje sa Globalnim jugom. [4]

UKRAJINA -RAT I MIR

Vučić u Ukrajini — šta zapravo znači Karpatska inicijativa?Poseta Aleksandra Vučića Ukrajini 18. septembra 2026. i njegovo učešće na prvom samitu Karpatske inicijative na prvi pogled deluju kao još jedan korak Srbije prema Evropskoj uniji. Međutim, kada se pažljivije pogledaju dokumenti i širi kontekst, događaj je zanimljiviji od običnog približavanja EU.Vučić je u Ukrajinu otišao na samit Karpatske inicijative, novog regionalnog formata koji okuplja Ukrajinu, Srbiju, Rumuniju, Poljsku, Slovačku, Češku, Austriju i Mađarsku. U širem okviru učestvuju i institucije EU. Zvanični cilj su regionalno povezivanje, energetika, saobraćaj, logistika, trgovina, bezbednost i investicije. Vučić je kao konkretan interes Srbije naveo upravo povezivanje sa regionom: auto-put Vršac–Temišvar, železničke veze Beograd–Budimpešta i dalje prema Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj, kao i šire infrastrukturno i ekonomsko povezivanje. Na samitu je Vučić razgovarao i sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim. Prema saopštenju sa srpske strane, razgovarali su o pitanjima važnim za Srbiju, Ukrajinu i region, kao i o regionalnom povezivanju, logistici, ekonomiji, humanitarnim pitanjima, bezbednosti i budućoj obnovi i razvoju. Zelenski je naveo da su razgovarali i o evropskim integracijama Srbije i Ukrajine. Ali ovde dolazi najvažnija stvar.Deklaracija Karpatske integracione inicijative nije mirovni sporazum. Ona ne određuje granice Ukrajine, ne zahteva povlačenje ruskih snaga, ne govori o priznavanju Krima ili drugih teritorija i ne propisuje konkretan model za završetak rata. Poziva se na Povelju UN i principe ugovora EU, a glavni naglasak stavlja na dugoročnu bezbednost, stabilnost, razvoj i evropsku integraciju. To je veoma različito od ranije Kijevske deklaracije zemalja jugoistočne Evrope, u kojoj je izričito stajala podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine u međunarodno priznatim granicama. Upravo zato je važno ne mešati ta dva dokumenta.Istovremeno, Karpatska inicijativa ima jednu veoma zanimljivu dimenziju. Ona praktično pravi regionalnu infrastrukturu za Evropu budućnosti: energetske veze, puteve, železnice, logističke pravce, trgovinu i investicije. Predstavljeno je oko 100 projekata ukupne vrednosti gotovo 40 milijardi evra, dok je više od 50 sporazuma vrednih preko milijardu evra bilo pripremljeno ili potpisano u okviru ekonomskog dela samita. Zato se može postaviti pitanje koje smo danas otvorili:Da li je Karpatska inicijativa, iako formalno nije mirovni projekat, možda jedan od instrumenata za pripremu Evrope za period posle rata?To se iz deklaracije ne može dokazati. Ali kao politička hipoteza ima logiku.Ako se danas grade transportni i energetski pravci koji povezuju Ukrajinu sa srednjom i jugoistočnom Evropom, ako se stvaraju novi trgovinski kanali i ako se govori o budućoj obnovi Ukrajine, onda se istovremeno gradi okvir koji može da funkcioniše kada rat bude završen, bez obzira na to kakav će biti konačni politički dogovor.Zbog toga smo Karpatsku inicijativu slikovito nazvali „trojanskim konjem ka miru“ — ne zato što u deklaraciji postoji skrivena mirovna klauzula, nego zato što se kroz ekonomsku, infrastrukturnu i regionalnu integraciju možda stvaraju uslovi za budući mir koji se danas još ne naziva mirovnim procesom.Tu se uklapa i širi evropski problem.Evropa sve otvorenije govori o posledicama visokih cena energije i problemu konkurentnosti svoje industrije. Istovremeno, zvanična evropska politika i dalje govori o podršci Ukrajini i dugoročnom smanjenju zavisnosti od ruskih energenata. Dakle, postoji očigledna napetost između geopolitičkih ciljeva i ekonomskih troškova.Nije nužno da će evropske države javno reći: „Rat nas je skupo koštao i sada moramo tražiti kompromis.“ Mnogo je politički prihvatljivije govoriti o „trajnom miru“, „bezbednosti“, „obnovi“ i „novoj evropskoj arhitekturi“.A tu dolazimo i do naše rasprave o političkom jeziku.Kada političar napravi ustupak, retko će ga predstaviti kao ustupak. Predstaviće ga kao rezultat svoje uspešne politike. To važi za gotovo sve političke lidere, a Donald Tramp je samo naročito prepoznatljiv po tome što diplomatske neuspehe ili kompromise često predstavlja kao pobede.U tom smislu, moguće je da se paralelno odvijaju dva procesa: javni proces bezbednosnog i političkog suprotstavljanja, i manje vidljiv proces pripremanja budućih ekonomskih i političkih odnosa.I zato Vučićevo prisustvo u Ukrajini ne mora automatski značiti da je Srbija „stala na ukrajinsku stranu“. Ali isto tako nije beznačajan događaj.Posebno je zanimljivo što je Vučić na samitu rekao da su svi prisutni imali određene primedbe na Ukrajinu. Nije želeo da otkrije šta je lično zapisao tokom izlaganja poljskog premijera, ali je naglasio da su primedbe na račun Ukrajine iznosili različiti učesnici. To daje još jednu nijansu celoj priči: Srbija je ušla u format koji je jasno evropski orijentisan, ali se iz samog Vučićevog ponašanja ne vidi da je prihvatio baš svaku političku interpretaciju koju Kijev zastupa.Zato bih današnju diskusiju završio ovako:> Karpatska inicijativa nije mirovni plan za Ukrajinu. Ali može biti deo pripreme za Evropu posle rata. Vučićev odlazak u Ukrajinu predstavlja uključivanje Srbije u taj proces, uz pokušaj da se istovremeno zadrži prostor za sopstvenu politiku. A ako rat jednog dana bude završen kompromisom, mnoge stvari koje se danas predstavljaju kao bezbednosna ili ekonomska politika mogu se naknadno pokazati kao priprema terena za mir.

Leave a comment

dnadrljanski.wordpress.comCustomize