### Velika seoba Srba 1690. godine: Detaljan pregled
Velika seoba Srba iz 1690. godine, poznata i kao Prva velika seoba Srba, predstavlja jedan od najznačajnijih događaja u srpskoj istoriji. Ona je obeležila masovnu migraciju srpskog naroda sa Balkana u habzburške zemlje, pod vođstvom pećkog patrijarha Arsenija III Čarnojevića. Ova seoba nije bila samo bekstvo od turske osvete, već je imala duboke političke, demografske i kulturne posledice, uključujući promenu etničke slike Vojvodine i osnivanje srpske autonomije u Habzburškoj monarhiji. U nastavku ću detaljno opisati pozadinu, tok događaja, učesnike, posledice i izvore, oslanjajući se na istorijske činjenice.
#### 1. Istorijska pozadina
Velika seoba Srba dogodila se u kontekstu Velikog bečkog rata (1683–1699), poznatog i kao Austro-turski rat. Ovaj sukob započeo je nakon opsade Beča 1683. godine, kada su habzburške snage, predvođene carom Leopoldom I, uspele da odbace osmanske napade i pređu u ofanzivu na Balkanu.<grok:render card_id="799bc9" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">0</argument>
</grok:render> Srbi, koji su vekovima živeli pod osmanskom vlašću, videli su u Austrijancima priliku za oslobođenje. Patrijarh Arsenije III Čarnojević aktivno je podržao habzburšku stranu, pozivajući Srbe na ustanak protiv Turaka.
- **Srpski ustanak 1688–1689**: Austrijska vojska, predvođena generalima poput Ludviga Badenskog i Pikolominija, zauzela je delove Srbije, uključujući Beograd 1688. godine. Srbi su se masovno pridružili, formirajući "srpsku miliciju" koja je brojala preko 20.000 boraca.<grok:render card_id="80510a" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">1</argument>
</grok:render> Međutim, 1689. godine, zbog rata sa Francuskom (Rajnski rat), Austrijanci su morali da povuku glavne snage sa Balkana. Ovo je ostavilo Srbe izložene osmanskoj osveti – Turci su započeli represiju, paleći sela i ubijajući civile.
- **Povod za seobu**: Strah od turskih odmazdi doveo je do odluke o masovnoj migraciji. Patrijarh Arsenije, u saradnji sa habzburškim vlastima, organizovao je seobu kako bi sačuvao srpski narod i crkvu.<grok:render card_id="d374a2" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">7</argument>
</grok:render>
#### 2. Tok događaja i učesnici
Seoba je započela u jesen 1690. godine, tačnije 8. oktobra, kada je patrijarh Arsenije sa grupom od oko 16.000 Srba prešao Dunav kod Zemuna.<grok:render card_id="935b8d" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">8</argument>
</grok:render> Ukupno je migriralo između 30.000 i 40.000 porodica, što je procenjeno na 200.000 do 500.000 ljudi (brojke variraju u izvorima zbog nedostatka preciznih popisa).<grok:render card_id="f5b6c3" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">2</argument>
</grok:render> Većina je dolazila iz Stare Srbije (Kosovo, Metohija, Raška), centralne Srbije, Makedonije i delova Bosne.
- **Ključne ličnosti**:
- **Arsenije III Čarnojević**: Pećki patrijarh (1674–1706), duhovni i politički vođa seobe. On je pregovarao sa habzburškim carem i osigurao privilegije za Srbe. Njegova uloga je bila presudna – bez njega, seoba možda ne bi bila tako organizovana.
- **Car Leopold I**: Habzburški vladar koji je izdao privilegije, videći Srbe kao korisne graničare protiv Turaka.
- **Georgije Branković**: Srpski plemić koji je takođe učestvovao u pregovorima, ali je kasnije uhapšen zbog sumnji u saradnju sa Turcima.
- **Put seobe**: Srbi su prelazili Dunav kod Beograda i Zemuna, a zatim se naseljavali u južnoj Ugarskoj. Putovanja su bila teška – mnogi su umrli od bolesti, hladnoće ili napada. Seoba je trajala nekoliko meseci, sa glavnim talasom u zimu 1690/1691.<grok:render card_id="7f1624" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">4</argument>
</grok:render>
#### 3. Habzburške privilegije
Kako bi privukao Srbe, car Leopold I izdao je nekoliko privilegija (ukaza) koji su garantovali prava migrantima:
- **Prvi privilegij (6. avgust 1690)**: Omogućio je versku slobodu, izbor patrijarha i zemlju za naseljavanje.
- **Drugi privilegij (21. avgust 1690)**: Potvrdio autonomiju Srpske pravoslavne crkve i zaštitu od mađarske vlasti.
- **Potvrde iz 1691. i 1695.**: Dodale su pravo na samoupravu, oslobađanje od poreza i obavezu graničarske službe (Vojna Krajina).<grok:render card_id="defcf9" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">3</argument>
</grok:render>
Ovi dokumenti su bili ključni za opstanak Srba u novoj sredini, ali su kasnije često kršeni, što je dovodilo do sukoba sa habzburškim vlastima.
#### 4. Naseljavanje i demografske promene
Srbi su se naselili u oblastima koje su bile opustošene ratovima i turskom okupacijom:
- **Vojvodina**: Bačka (npr. Novi Sad, Subotica, Senta), Banat (Zrenjanin, Vršac), Srem (Sremski Karlovci – novi centar patrijaršije).
- **Slavonija i Baranja**: Oblasti poput Vukovara i Osijeka.
- **Južna Ugarska**: Delovi današnje Mađarske, poput Sentandreja (srpski kulturni centar).
- **Ostalo**: Manje grupe u Slovačkoj, Rumuniji i čak Austriji.
Ova seoba je promenila etničku sliku regiona – Srbi su postali većina u mnogim delovima Vojvodine, popunjavajući praznine nakon odlaska Turaka i Mađara. Oni su doneli sa sobom crkvene relikvije, rukopise i tradicije, osnivajući manastire poput Krušedola i Hopova.<grok:render card_id="169e9e" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">6</argument>
</grok:render>
#### 5. Posledice i značaj
- **Demografske i kulturne**: Seoba je spasla deo srpskog naroda od istrebljenja, ali je oslabila srpske zemlje na jugu (Kosovo i Metohija su ostali bez većinskog srpskog stanovništva). U Habzburškoj monarhiji, Srbi su postali važan faktor – osnovali su Karlovačku mitropoliju 1691. godine, koja je postala centar srpske kulture i prosvete.
- **Političke**: Privilegije su omogućile srpsku autonomiju do 19. veka, ali su dovele do sukoba sa Mađarima (npr. mađarizacija u 18–19. veku). Seoba je takođe uticala na formiranje Vojne Krajine, gde su Srbi služili kao graničari.
- **Dugačak uticaj**: Ova migracija je temelj za moderne srpske zajednice u Vojvodini i Mađarskoj. Kasnije su usledile i druge seobe (npr. Druga velika seoba 1737–1739. pod patrijarhom Arsenijem IV Šakabentom).<grok:render card_id="765d88" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">5</argument>
</grok:render>
#### 6. Izvori i dalje čitanje
Informacije o Velikoj seobi bazirane su na istorijskim dokumentima poput privilegija Leopolda I, zapisima patrijarha Arsenija i savremenim istraživanjima. Preporučujem knjige poput "Velika seoba Srba 1690" Dušana J. Popovića, koja detaljno analizuje događaj.<grok:render card_id="ab12e2" card_type="citation_card" type="render_inline_citation">
<argument name="citation_id">9</argument>
</grok:render> Za više, pogledajte arhive Narodne biblioteke Srbije ili dokumentarce na YouTube-u.
Нема коментара:
Постави коментар