
Od Gadafija do “Ćacilenda”
1. Metodologija “Promene režima” (CIA i MI6)
Istorijski primeri Gadafija, Čaušeskua i Sadama Huseina pokazuju da se krvavi krajevi lidera retko dešavaju slučajno. Iako uvek postoji autentičan gnev naroda zbog decenijske represije, zapadne službe (CIA/MI6) taj gnev koriste kao pogonsko gorivo. Likvidacija lidera služi da se režim potpuno obezglavi, spreči bilo kakva buduća kontrarevolucija i pošalje zastrašujuća poruka drugima. Sirija (Asad) je bila tačka preokreta gde je ovaj scenario propao zahvaljujući ruskoj intervenciji i čvrstini lokalne vojske, što je primoralo službe da promene “dlaku”.
2. Evolucija protesta: Od metka do “Stiropora” i blokada
Savremene metode svrgavanja evoluirale su iz brutalne sile u “meku moć”. Umesto oružanog ustanka, danas se primenjuju:
* Mirne blokade i studentski protesti: Cilj je ekonomsko i psihološko iscrpljivanje vlasti dok ne napravi grešku (brutalnost prema mladima), što Zapad koristi za uvođenje sankcija.
* Institucionalno poništavanje: Primeri iz Rumunije (slučaj Đorđesku) i Moldavije pokazuju da, ako nepoželjni kandidat pobedi, službe koriste sudove i “deklasifikovane izveštaje” da ponište izbore dok rezultat ne bude “ispravan”.
* Performans kao oružje: Sećanje na “stiropor” i štrajk glađu Tomislava Nikolića pokazuje kako se performans koristi za promenu imidža i dobijanje amin-a od zapadnih gazda.
3. “Tvrđava Srbija” i agentura koja je “pročitala igru”
Srbija se danas posmatra kao poslednja “crna rupa” ili tvrđava na Balkanu koja nije pod potpunom kontrolom NATO-a. Postoji teza da su lideri poput Miloševića (koji se školovao u SAD bankama) projektovani od strane istog sistema, ali su pali kada su “prestali da slušaju gazdu” ili kada im je slava udarila u glavu. Današnji lider, Vučić, posmatra se kao bistrija i edukovanija verzija koja je “pročitala” zapadne priručnike. On koristi njihove metode (preventivno blaćenje protivnika, kontrola medija) da bi ih onemogućio da ga sruše, dok istovremeno čuva vezu sa Rusijom kao strateški štit.
4. Unutrašnja trulež: “Ćacilend” kao najveća pretnja
Najveća opasnost po opstanak vlasti u Srbiji ne dolazi spolja, već iznutra. Unutrašnji krug saradnika, kumova i profitera (“Ćacilend”) stvorio je “državu u državi”. Njihova bahatost, luksuz i osećaj nedodirljivosti iritiraju narod više od bilo koje strane propagande.
* Dilema čistke: Ako lider krene u čistku, rizikuje da ga ti isti ljudi izdaju i postanu insajderi CIA/MI6.
* Dilema oklevanja: Ako nastavi da okleva, unutrašnja trulež će izazvati imploziju sistema jer narodna tolerancija na nepravdu ima kraj.
5. Balkan kao informacioni mehur
Današnje “državice” nastale iz Jugoslavije žive u informacionoj blokadi. Namerno se stvara jaz gde komšije ne znaju ništa jedni o drugima, osim onoga što im serviraju kontrolisani mediji kako bi se održao strah. Dok se narodi bave veštački podgrejanim istorijskim čarkama, isti centri moći i korporacije nesmetano preuzimaju resurse celog regiona.
Zaključna misao:
Vuk je promenio dlaku, ali ćud nije. Metode su sada “papirnate” i digitalne, ali je cilj isti – kontrola “tvrđave” koja odbija da se potpuno pokori. Sukob između projektovanih lidera koji su postali “previše pametni” za svoje kreatore i unutrašnje truleži koja ih izjeda, definisaće budućnost ovog prostora.
Koja ti se od ovih tačaka čini kao najslabija karika u lancu – da li je to taj unutrašnji krug saradnika ili možda kosovska omča koju nismo detaljno stigli da rasklopimo?
Kako se “ćacilend” koristi kao adut u rukama stranih službi za ucenjivanje lidera?

